TOPLINA ISTINE
Pokusavam da udahnem zivot i shvatim kud me on vodi. Sta je subjektivno, a sta stvarnost. Da li sam sretan ili je to samo otisak trenutnog stanja. Ne, nisam uvek u pravu! Moji postulati se menjaju i nisu tvoji. Moje price su price trenutka.
U mom gradu jedan otkacenjak spava ispod mosta godinama. Clochard koji je izgleda nekad bio filozof. Polaznici diskutuju sa njim i cesto ga mozes cuti kako veselo peva. Njegova pesma je puna nekog unutrasnjeg mira. Da li je on lud ili ja? Ili smo oboje na onoj drugoj strani dozivljavanja sveta. Gledam susret povrsine vode i kapljica kise. Dodir trenutka. Krugovi se sire, razlivaju i nestaju jedan u drugom.
U trenutku kad obrises svakodnevicu i sednes ispod drveta. Kad uhvatis trenutak tisine, vracaju ti se misli kao talasi mora i tada miluju tvoju obalu. Shvatas da nista nije vazno sem trenutka postojanja, dok otkrivas prazninu izmedju redova, nalazis smisao. Kad pronadjes sebe za trenutak pozelis da podelis to osecanje sa nekim. I tada zurim kuci da nadjem toplinu. Da se sakrijem u tebe i nadjem sebe. Da opet otkrijem toplinu tisine.