PONEKAD
Ponekad poželiš da kažeš mnogo toga,
ali reči se zaglave u bujici misli,
osećanja, želja i nade!
Ponekad samo čutiš,
a želiš toliko toga da kažeš;
Mada znaš da te svaka propuštena reč,
nosi sve dalje od onog šta si želeo da kažeš!
Ponekad poželiš da kažeš mnogo toga,
ali reči se zaglave u bujici misli,
osećanja, želja i nade!
Ponekad samo čutiš,
a želiš toliko toga da kažeš;
Mada znaš da te svaka propuštena reč,
nosi sve dalje od onog šta si želeo da kažeš!
Sreli smo se na internetu,
ne sećam se baš kako!
Izmenjali smo kratke poruke,
a onda je nestala.
Kasnije mi je rekla da je izgubila moju adresu,
bila zaokupljena svojim problemima.
U trenutcima usamljenosti se opet
setila mene i počela da me traži!
To nije lako na internetu, zar ne?
Kad je našla blog koji je asocirao na mene,
pratila me je kroz moje priče.
Opet me je kontaktirala,
ali je posle izvesnog vremena opet nestala.
Iza nje su ostala nedorečena pisma, slike, poruke,
preporuke za interesante knjige,
najintimnije priče iz njenog života.
Znala je da živimo dovoljno daleko,
na dva različita kontinenta,
i da se nikada nećemo sresti.
Da li se baš sve može kupiti za novac?
Ljubav, status, poštovanje,
moral, tudji život!
Kažu da novac nije sve,
ali imati znači puno kad nemaš.
Volim sastanke,
jer u sebi kriju želju da dečijim očima,
otkrijemo tajnu što na nas čeka!
Ne volim rastanke,
i želim da što pre prodju,
da se preliju u nove susrete.
Volim da putujem,
jer to čini da mi ono moje
bude još bliže i draže!
Ne volim da idem istim putem,
jer tada nikad nebi otkrio sebe.
Nedostaješ mi opet bolno!
Idem dalje a vučem sa sobom
sve ono što je bilo naše,
trenutke nežnosti, sreće,
davanja, reči, dogadjaje.
Nedostaješ mi opet bolno!
Ona tvoja spontanost mi nedostaje,
tvoja radost i opčinjenost običnim stvarima,
tvoj pogled pun želje i priče bez kraja.
Da sve još uvek uporedjujem sa onim juče
jer ne mogu da nadjem tebe u ovom danas.
Ostaviću te za trenutak u našoj priči,
da sama pronadješ kraj ili početak;
Da kažeš sebi i drugima:
Hoću da nadjem dugu
iza sna i oblaka belih.
Ostaviću te da piješ koktel patnje i sreće,
raširiš tvoja krila i poletiš
kad god ti to poželiš;
Da budeš svoja i moja,
ljubiš me ili samo dodirneš
iza sna i oblaka belih.
Ponekad ću te zavrteti,
da neznaš gde si u našoj priči,
pustiću te da goriš, žudiš i želiš
sakriću se u tvojoj čežnji dok me traziš
iza sna i oblaka belih.
Poželeh da pišem o mojim snovima,
ljubavi, želji, trenutcima sreće sa tobom.
Da kažem da te još uvek želim
i tražim u noći
ali nemam više reči
ili reči nemaju više mene.
Boje su se izmešale na platnu sećanja
i ukrale toplinu onog
što je nekad bilo naše.
Poželeh da vladam rečima
da ih uvek imam spremne:
Meke, tople, nežne,
kad se pesma sama napisati želi;
Da ti još jednom kažem,
sve što osećam i sanjam,
ali nemam više snage,
nemam više reči.
Poželeh noćas
da na tvom ramenu odbolujem tugu,
ali na tankoj liniji koja nebo i zemlju spaja,
ostade samo jedna želja da polako gasne
kao Mesec koji Sunčanom danu
mesto ustupa.
Poželeh da pišem o mojim snovima,
ljubavi, želji, trenutcima sreće sa tobom.
Da kažem da te još uvek želim i tražim u noći
ali nemam više reči ili reči nemaju više mene.
Boje su se izmešale na platnu sećanja
i ukrale toplinu onog što je nekad bilo naše.
Baš kao bele i crne dirke
na mom klaviru smo ti i ja bili,
susret noći i dana, sunca i kiše,
tišine i zvuka;
Bili smo dva različita sveta,
dve priče,
dva detinjstva,
dve nedovršene rečenice
u našoj životnoj priči.
Sve je bilo protiv nas,
ali da smo to stvarno hteli,
možda smo ipak mogli biti
pesma bez kraja
Samo se ponekad setim tvojih suza
i pitam se ko je tada plakao, ti ili ja?
Sad znam da se neke suze ne vide, one se kasnije osete.
Zasto sam pozeleo da ti ovo kazem?
Mozda zato sto mi opet
bolno nedostajes.
BOKI u svedskim novinama
Jeste da nista nerazumete, ali prepoznaces verovatno moju sliku (i priliku)
Sta je zivot, bez sunca,
bez uzdaha i nade?
Kuda vreme zuri, ako nema cilj,
ako trenutci postaju zatvor zelje?
Zasto srce uvek zeli ono sto
nije na dohvat ruke,
a ipak je tu kraj nas, u nama?
Kuda nestaju dani
i da li postoje reci,
koje mogu opisati trenutke srece;
kad upoznas sebe
u nekom ko ti daje sve,
a ti to ne primecujes.
Ali kad sunce zadje znaj,
shvatices da trenutci tisine
imaju snagu reci!
SRETNU NOVU 2011
ŽELI SVIM BLOGERIMA
Vas i uvek vas
BOKI
Powered by blog.rs