Zivot treba da se dozivi, da bi se mogao opisati!
Ponekad svet zastane i nema sta da nam podari. Tada mi se cini da je svemu kraj. Ne znam sta da kazem i sta da pozelim. Prazan sam i istrosen…
Ponekad pozelim da osetim glad i da nestanem u mojim snovima. Da budem opet dete i da se smejem od srca. Zelim osetiti potrebu za novim saznanjima. Da cutim i budem ucenik. Da slusam i ucim. Jer svako ti moze podariti nesto novo. Svako ima neku pricu da isprica. Slusam i pronalazim sebe u drugima. I zivim svoj zivot. On je samo moj. I znaj da zivot treba da se dozivi, da bi se mogao opisati!
43 Komentari |
0 Trekbekovi
Slažem se. Nekad je vrijeme da čovjek postane dijete, ponekad učenik. Vrijeme je najbolji učitelj.
Život treba živjeti.
pozdrav
Autor mandrak72 — 11 Okt 2009, 21:38
Zašto ne biti dete, u tome nema ničeg lošeg. A učimo ceo život, od svakoga po nešto, hteli da priznamo ili ne.
Autor poluuspavanka — 11 Okt 2009, 22:50
Ko živi svojim životom,živi a da mu i daju tuđi nebi ga znao živeti...poz..
Autor Jovan s.s. — 11 Okt 2009, 23:29
Uh, ja se odavno tako osecam, samo ne bih da budem dete, tada se nisam smejala, ponekad bi da se vratim u jedno proslo vreme, kada je sve bilo lepo i sve bilo moguce.
Autor casper — 12 Okt 2009, 00:07
Eh, da. Zivot treba doziveti.
:))
Autor Talas — 12 Okt 2009, 02:06
Ponekad praznina... a onda neki zvuk neodslusan, neka reč nepročitana ili pronadjes sebe u drugima i druge u sebi, i budiš se, i opet zeliš i tragas za sopstvenim ispunjenjem, dozivljajem, ili snom...
Autor obična — 12 Okt 2009, 08:38
ili je možda životn onog ko ti ga je darovao?!
;)))
Autor suky — 12 Okt 2009, 11:10
svaki život ide svojim tokom. a obale obrasle raznolikim rastinjem, peskom, oblucima...
otkrivaš ih postepeno...
i nikad sve ne naučiš
Prijatno!
Autor domacica — 12 Okt 2009, 20:34
mandrak72 ... znaci na istom smo valu!
Autor bokikojic — 12 Okt 2009, 21:47
poluuspavanka ... da treba zadrzati ono sto svako dete ima, a posle nas zivot pokvari i ogranici svojim normama.
Autor bokikojic — 12 Okt 2009, 22:10
Jovan ... upravo tako! Moj zivot je samo moj. U ovoj pozorisnoj igri koja se zove Zivot, ulogu sebe najbolje igram.
Autor bokikojic — 12 Okt 2009, 22:12
casper ... dopada mi se to tvoje...ponekad bi da se vratim u jedno proslo vreme, kada je sve bilo lepo i sve bilo moguce. A zar sad nije sve moguce! JESTE, samo treba to shvatiti i uraditi.
Autor bokikojic — 12 Okt 2009, 22:13
Talas ... treba doziveti i ziveti.
Autor bokikojic — 12 Okt 2009, 22:14
obična ... uhhh ti si to bolje rekla/napisala nego ja. Pratim te...
Autor bokikojic — 12 Okt 2009, 22:15
suky ... da i to je jedna od opcija...
Autor bokikojic — 12 Okt 2009, 22:15
Jednog trenutka moj život je bio zamrznut. Jednostavno se ništa nije dogadjalo, ni dobro ni loše.
Onda se dogodilo...nešto...nije važno šta... i ja sam počela da živim... i da pišem knjige:)))
Autor AnaM — 12 Okt 2009, 22:16
domacica... jeste, celog zivota ucimo ...
Autor bokikojic — 12 Okt 2009, 22:16
AnaM .. daaaaaaaaa... ponekad se dve kapljice spoje i od njih postane reka koja postane deo mora... deo sveta...
Autor bokikojic — 12 Okt 2009, 22:18
Potrebne su kapi da bi postao potok
potrebni su potoci da bi postale reke
potrebne su reke da bi opstala mora
potreban je osmeh da bi postala sreća
potrebna je sreća da bi imali ljubav
potrebna je ljubav da bi živeli...
ali, može i kraće:)
potrebno je more da bi uhvatili svoju ljubav,
i u potoku sreće,
osmehom živeli život:)))
Autor AnaM — 12 Okt 2009, 22:23
Ponekad baš poželim da se vratim u bezbrižnost detinjstva, ali...pa nastavim dalje ovaj moj lepi život
Autor sanjalice — 12 Okt 2009, 23:33
Boki,nista vise nije moguce.
Ne na taj nacin!
Autor casper — 14 Okt 2009, 01:49
Neke stvari se mogu doživeti, proživeti, ali ne i ponoviti...a ja više nisam dete...već 5 dana :(
Autor sanjarenja56 — 14 Okt 2009, 20:40
AnaM i potrebni smo mi da bi ovaj svet bio fantastikus :=))
Autor bokikojic — 15 Okt 2009, 21:39
Sanjalice... treba zadrzati ono kreativno i razdoznalo dete u nama...
Autor bokikojic — 15 Okt 2009, 21:41
casper ... sve je moguce, ako stvarno to pozelimo!
Autor bokikojic — 15 Okt 2009, 21:41
sanjarenja56 ... nizmo vise deca. Ali dete jos uvek zivi u nama - barem se tome nadam. Ja sam jos uvek radoznao, zeljan novih dozivljaja, novih izazova...
Autor bokikojic — 15 Okt 2009, 21:43
Boki, ne bih da se tvrdoglavim, ali nekim zeljama jednostavno nije dato da se ispune, koliko god mi to zeleli.
Autor casper — 15 Okt 2009, 23:28
Ucis celoga zivota. Kroz sitnice i svakodnevne stvari.Svaki trenutak zivota ti nudi nesto novo, samo je pitanje da li zastanes da pogledas? Poz.
Autor nesanica — 15 Okt 2009, 23:39
...nisi me razumeo...i nije prvi put...
Autor sanjarenja56 — 16 Okt 2009, 07:13
nesanica ... da mi uvek negde zurimo...
Autor bokikojic — 16 Okt 2009, 15:45
sanjarenja56... AnaM mi je rekla da sa brljiv i... da sad cekam da i ti to kazes.
Objasni mi opet, da ukapiram! Spor sam nekad kao puz! Uhhh... A da te ne razumem... uh, bas si neki mrgud :=)) Trudim se!
Autor bokikojic — 16 Okt 2009, 15:47
casper... iako si u pravu, zelim biti optimista i verovati da je sve moguce. Ako ne verujes u cuda, ona ti se nemogu dogoditi.
Autor bokikojic — 16 Okt 2009, 15:53
Nisam rekla da si brljiv, samo da ne razumeš...jednostavno zato što ne želiš da razumeš neke stvari. Idi malo na moje postove pre dan dva, razumećeš, ako ti i to nije prevelik napor!
Autor sanjarenja56 — 16 Okt 2009, 16:01
Hocu da razumem... Eh... dobro idem da procitam postove. Bio sam u poslu ovih dana pa nisam imao vremena za blog. OK... odoh na citanje...
Autor bokikojic — 16 Okt 2009, 19:15
...dogovoreno...
Autor sanjarenja56 — 16 Okt 2009, 19:20
Meni se cudo dogodilo, ali je kratko trajalo.
Sada vise ne verujem u cuda.
I ona su lazljiva kao i ljudi.
:(((((
Autor casper — 16 Okt 2009, 19:25
sanjarenja56 .. moje iskreno saucesce i ovaj novi post je za tebe i sve one koji su izgubili nekog koga su voleli i koji je njih voleo ...
Autor bokikojic — 16 Okt 2009, 19:38
casper... uvek ima svetlo tamo daleko u tunelu, a ako ga nema, treba ga nacrtati...
Autor bokikojic — 16 Okt 2009, 19:39
Hvala ti, Boki..tako sam ga shvatila i pre nego sam ovde videla posvetu :)
Autor sanjarenja56 — 16 Okt 2009, 19:41
sanjarenja56... tuga nije moja melodija, ali je deo zivota. Ako ne osetis vrelinu suza, neces znati da se radujes zivotu.
Autor bokikojic — 25 Okt 2009, 11:01
...nije ni moja melodija tuga, nikad predugo...nastojim da je zamenim lepšim mislima, događanjima...
Autor sanjarenja56 — 25 Okt 2009, 11:08
sanjarenja56... to je jedini nacin da idemo dalje ka svom uscu!
Autor bokikojic — 25 Okt 2009, 11:42
...koje čeka sve nas, ali to ne znači da ne trebamo uživati u lepoti reke, delte...
Autor sanjarenja56 — 25 Okt 2009, 11:56