BOKI RAZMISLJA

SJAJ U TRAVI!

Generalna — Autor bokikojic @ 21:30

 

Htela si da poludim, da ti kazem sve i zato ne okreci glavu! Slusaj!
Tvoje reci pune naboja jos uvek odjekuju u mojoj kutiji sa zlatnim poklopcem. Pratio sam dozivljaj koji si slikala u mojoj masti. Znam kako smo ludovali i uzimali sve sto smo mogli. Kako smo se ljubili i bili gladni golog tela. Miris trenutka jos uvek osvaja moju sobu i crta senke sa ukusom tebe na zidovima. Video sam sve to u tvojim recima. Senzualnost i divljinu dzungle. Ali reci mi, kuda si vodila moje misli drzeci me za ruku?

Osetio sam zednu zelju u tvojim recima. Neko predavanje sa mirisom proslosti. Otkrivanje tvog untutrasnjeg sveta. Bekstvo od samoce u ruzicnjak crvenog beskraja dok je napolju padala kisa. Ali kako si mogla videti mesec i utopiti se u njegov tajanstveni osmeh, kad se on igrao zmurke? Pitao sam se, kako to da niko nije pronasao zlatan kljucic tvojih snova. Gledao sam u izvor mog postojanja, u divljacku zelju da osvojim i pronadjem. Ali videh samo neki potok koji zubori kroz letnji dan. Slike tisine i otsjaj sunca na licu prirode. Video sam taj prekrasan park zivota gde si trazila sjaj u travi bas kao i ja i pitao se, zasto se nismo sreli?


Powered by blog.rs