MOJ ZNAK PITANJA
Kuda nestaju reci koje nismo izgovorili,
zelje koje nismo ostvarili,
ljudi koje smo voleli,
prijatelji sa kojima smo se druzili,
usne koje smo ljubili?
Bacio sam kamencic u more postojanja,
i posmatrao krugove na povrsini trenutka,
pokusavajuci da zapamtim
moju sliku zivota,
jer i to nestajanje u vremenu i prostoru
je samo moje!
Moj znak pitanja!
5 Komentari |
0 Trekbekovi
I ja se pitam isto...kuda nestaju nasi snovi,kuda nestajemo mi onakvi kakvi smo bili...nekada,u nekom drugom zivotu,pre ovog potopa?
Pozdrav.
Autor unajedina — 26 Okt 2010, 11:23
Ne nestaju...sve ostane zapisano u dusi svemira,kako Koeljo rece.
Mi smo sve sto smo ikada pomislili,osetili,izgovorili.
Ali smo omedjeni onim sto smo precutali,preko cega smo presli,nedodirnuti...
Pozdrav!
Autor stepskivuk — 26 Okt 2010, 12:42
Ništa ne nestaje...ostaje prvo u našim sećanjima, pa u istoriji ove šašave planete...sve je tu.
Autor sanjarenja56 — 26 Okt 2010, 15:43
Зар ти стварно требају одговори?
Видиш како је леп и занимљив овај знак питања, лепши и од самог одговора :))
Autor mesecina — 26 Okt 2010, 20:44
Reci koje nismo izgovorili kad je trebalo,
Ostaju zauvek neizgovorene.
Zelje koje nismo ostvarili ostaju zauvek samo zelje.
Ljude koje smo voleli,
Volimo i dalje,
ali ih voli jos neko koga i oni vole.
Prijatelji sa kojima smo se druzili, ili vise nisu medju nama, ili nam nikada i nisu bili prijatelji.
Da jesu, bili bi nam i dalje prijatelji.
Usne koje smo ljubili....
.............
Autor casper — 26 Okt 2010, 21:26