IGRICA ZVANA MATRIX
Pitam se pitam kako smo nekad uspevali da zivimo, bez mobilnih telefona i kompjutera? A tek zamislite vrelo leto bez klime! Uhhh to danas izgleda kao kameno doba u gro planu!
Evo mucim se sa starim LapTopom i nekako su mi vidici skuceni. Kao da mi je neko ukrao prozor u svet. Odjednom sam se nasao na pustom ostrvu postojanja. Sva ona dokumenta, slike, programi, video, muzika, su tamo negde na harddisku i ko zna da li ce sve biti opet kao sto je bilo pre havarije mog kompa.
Ovo je kao da pisem umrlicu starom drugu, koji je znao moje tajne, zelje i nade. On je poznavao moje prijatelje, neprijatelje, sve one suptilne nijanse u mom svetu. Gotovo da je bio zivo bice. Da li su kompjuteri ipak roboti koji nam sluze, a u jednom trenutku postaju svesni svog postojanja? A onda nestanu, da bi nam dokazali da su deo nasih potreba.
Ovaj monolog bi mogao da potraje u nedogled, ali vi ga nastavite, ako to zelite. Vi koji jos uvek imate svoje male prijatelje, koji vas uveseljavaju, gledaju ekranski pokorno, pomazu vam da nadjete one prave reci, ili prijatelje na Facebook-u.
Pomagaj te, jer sam u pecini Statusquo i posmatram senke na zidu. Senke necije stvarnosti uokvirene mojim iluzijama. Da li ja ustvari postojim, ili sam samo necija iluzija? Mozda sam deo programa nekog velikog kompjuterskog servera koji ubija vreme igrajuci igricu zvanu MATRIX
Ovo može da ti prodje samo na blogu:)) U Srbiji je masa stanova bez klime, mnogi se ne usudjuju da pridju automatu i podignu novac, a za komp misle da je neki djavo koji vreba kako da te prevari....
Jesi li čuo da se računi mogu platiti, naručiti roba, razgovarati sa prijateljem u dalekoj Americi, i ko zna šta, preko kompa???
Za mnoge je to ovde Špansko selo...
Autor AnaM — 22 Okt 2010, 13:48
Mobilni mi je jedno vreme bio non stop u rukama.
Nisam mogla da zamislim ni trenutak bez njega. Sada ga danima ne ukljucujem kad se sam ugasi. Ne znam ni gde mi je. Svi me kritikuju i pitaju zasto ga uopste imam. Iskreno i ja se pitam. Potreban mi je samo da bih pozvala sina da cujem da je dobro kad zaluta nocu...a zaluta cesto.
Facebook isto. Jedna drugarica me je navela na neke igrice koje su u pocetku bile zanimljive i drzale mi paznju.Onda sam shvatila da gubim vreme koje mogu da provedem mnogo bolje. Igram ih i sada samo zato sto ja nikada ne odustajem na pola puta, ali sa mnogo manje interesovanja i volje.U poslednje vreme face uzasno koci sto mi i dobrododje jer ako dobro poludim i to cu da ugasim.
Sve ovo sto napisah ustvari znaci da se moze i bez svega toga Boki, samo je navika jako cudna stvar zar ne?
Autor casper — 22 Okt 2010, 17:08
he, he, svojevremeno sam mobilni proglašavala za zamenu za klepetušu, ali sad teško mogu bez njega.
a komp je posebna priča. poslom sam bila vezana za njega pa mi PC nije značio mnogo u drugim prilikama.
sad je, naravno drugačije, predstavlja i razonodu i posao i obaveštavanje...
ali može se i bez njega...
ali teško:))
Prijatno!
Autor domacica — 22 Okt 2010, 17:58
Много ми се допада твој чланак. А како волим да се учим на туђим грешкама, тзв. искуствима, то оно што ми је битно држим на посебном диску, али и на папиру откуцано, а све остало се већ нађе, на овај или онај начин преко нета. Наравно, комшије и родбина не спадају у део виртуелног света; за њих је место у стварном животу. Поздрав.***
Autor pricalica — 22 Okt 2010, 18:52
Jos uvek sam u LapTopu uhhh ala je ovde usko i nekomforno!
Autor BokiKojic — 26 Okt 2010, 10:15